U mojoj zgradi mnogi će danas obilježiti blagdan Tri kralja, neki Badnjak, neki i rezultate predsjedničkih izbora ( pa s radošću ili baš obratno), neki ništa od toga neće obilježiti nego ispraćati neradni dan a nekima neće ni biti neradan, sve na par stotina kvadratnih metara tlocrta i malo parkinga. Neki neće niti htjeti da drugi znaju koju kombinaciju običaja i osjećaja im ovaj dan predstavlja a neki baš hoće, tako i čitatelji Odjeka, tako i moji poznati i dragi i ja ću im se obraćati iz povelikog imenika Huaweia birajući kome je što od toga danas prvo i koga u čemu želim razveseliti, podržati, utješiti ili ohrabriti, podbosti ako je sklon šali ili kako već. A ne živim u megapolisu nego Zagrebu, ipak sam jedan aktivan momčić od preko pola stoljeća i bez pravih neprijatelja i s puno saveznika, suradnika, klijenata i kolega, kontakata od Teherana do polarnog kruga. Koliko samo pudla i mješanaca znam po imenu koje šećete i koji vas vesele, i koje niste zaboravili a jednom su bili. Moja prabaka se zvala Slavomira Cuningunda Marca, Hrstić, zvana Zela zbog zelenih očiju i već o njoj bi mogao do ručka i njenoj lozi koju je davno opjevao ljubuški guslar a ja to pamtio na jednom derneku ranih sedamdesetih..a da sam u ruci držao maketu F-104, Starfightera. I pio Mirindu i sanjao vanzemaljske civilizacije i nalazio se u parku Tuškanac sa kćeri tadašnjeg saborskog moćnika Jakova Sirotkovića i sovom Sofijom.
A i sjetim se svaki dan svojih dana tako različitih, rastrčavanja i pretrčavanja, čitave deset tomske enciklopedije iskustava koju da jednom isprintam bi dospjela prekriti zid ne sobe nego gimnastičke dvorane.
Dobar vam dan i jutro, dobri ljudi, svima, potomcima i precima i tek meteorskim usamljenicima čiji će huk i trag ostati na nebu iznad Tešnja ili Rosenheima, teškometalcima, kondukterima i konobarica starog kova.
Dodaj komentar