Kolumne

Dobro jutro 5.9.

Probudi me ponekad noć, osobito rano i pred jutro, kako se bude stari prijatelji i barabe koji si nemaju što kriti niti prešutjeti. Gurne me koljenom snažno i gotovo grubo a toplim glasom kaže ” sve je dobro, tu sam, kuhaj nam kavu”. I ja se pravim ljut kao da me netko gnjavi a znam da me želi saslušati i biti saslušan. I tako noć i ja, ponekad, razgovaramo tiho, vrtimo glavom i smješkamo se kao dva željezničara koji su skupa prošli život. Jedan obrijan kojem smjena tek počinje i drugi koji će na putu kući kupiti kruh, jegervuršt i glavicu luka.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara