Featured Kolumne

DOBRO JUTRO, 5.7.2021.

Noćas je kiša oprala ulice moga grada, asfaltne, njegove, hrapave aorte. I tu, moju, iz zamišljenog stripa iz tridesetih i noći pomiješanu, dijelom sanjanu, pola i smeđim tušem nacrtanu, nadrealnu, mističnu, Ulicu grada Chikaga. Stigli su, s tamne strane mjeseca, sa bučnim šmrkovima, pod maskama sličnim ronilačkim, gumiranim šeširima i kabanicama, noćni, na Fordovim trokotačima, šutljivi mjesečevi eskadroni.

Poslije je, uz škripu bijelih guma, projurio crni, oklopljen, zaobljen Buick repaš, u potjeri. U njemu četvorica dekstera, mrkih, sa cigarama i strojnicama na bubanj, još iz stripa i sna sklepani, okrenuli prema Savi , za njim i dorađeni, petlitarski, mrki Alfa Romeo spider, i nastane mir. Sa uzletišta prema rijeci se uspelo sve, opet na mjesec, i ostala je tek, mokra i hrapava, između jave, stripa i sna, okupana moja Ulica grada Chikaga.

Dobro vam jutro, moga svijeta čitatelji, uz čašu mlijeka ili kavu, crnu kao asfalt, kao tamna strana mjeseca. Kao noću, od mojih riječi, stripa, i sna sklepana, Ulica grada Chikaga. Igrajte se, šijte od svjetova plašteve za kišne noći, za svoj noir omnibus, za svoje teške oblake sna.