Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 5.7.2020.

Sunčano je, nedjeljno je, i dan je izbora. I svašta je još drugo što se ovoga troje ne dotiče a nas se dotiče i ja se nedjeljom budim s većim dojmom ponedjeljka nego se ponedjeljkom budim s dojmom utorka…dakle nam je ipak važno i da je nedjelja, i da je dan izbora a i da je sunčano je važno. Htio sam vam reći, nemojte se nikad sramiti pred sobom ili drugima da vam je važno. Tu živimo nekako na skramici zemljine kore, još se i trese svaki čas, snalazimo se i guramo na njoj, kupujemo kavu u Lidlu, pretačemo račune, pišemo po društvenim mrežama, uvlačimo trbuh na fotografijama i biramo riječi, kupujemo cvijeće,obilazimo mrtve o godišnjicama i servisiramo automobile, sve se to miče i iznova kvari, drma, sve je to neko “da drži vodu”, meditiramo pa se kao spajamo direktno sa svemirom ili relativiziramo i šalimo se , gledamo kako bi nadigrali jedno- da smo svjesni da je sve privremeno, relativno, obično i polukrivotvoreno…..a da za ono vječno, nedodirljivo i uistinu stvarno nismo dorasli. I mi bi htjeli to nekako povezati pa da imamo ipak činjenicu da u tom ćušpajzu stvarnosti nekako, ipak i kao čvrste točke imamo nešto što nam je važno i “što stoji”. Nešto što citati Bukowskog i “sve je ovo tek tako” ne dotiču. Bilo je to otužno komično…jedini put kad sam prespavao u bolnici je bio kad sam stradao kao pješak u prometu izvan grada i razbio glavu u rubni kamen, mislio sam kad sam se probudio u bolnici da sam zarobljen i jedva sam uvjeren da nisam. Ali medicinskoj sestri nisam dao da me opere i presvuče ispod struka. Iako je to bilo 2000-e, u tom stanju potresu mozga nisam joj to dao jer, kao, “ja sam hrvatski vojnik”, zamislite. Jer…ne možeš me ti dirati tek tako, nisam ja tek tako da me vidiš indispoze. Eto ta neka bizarna ideja da smo osim poreznih brojeva i ono malo hrskavice i leukocita nešto više , to su vam brak, djeca, promocije..i izbori, kakvi god bili i izbori i kakva god djeca bila, sahrane pa i kandidati na izborima jer mi imamo i neki sloj u svijesti gdje kažemo – tu vrijedim, tu me ne diraj , tu sam više od sisavca, kao glupi ja u bolnici tada.
Zato u neke dane i cijenite sebe tako između svijesti o tome da je sve relativno i svijesti da postoji apsolut koji nas kao pojedince i ne respektira previše. I danas je takav dan. Izašli na izbore ili ne i tamo odlučivali kako hoćete. Ne jer vas se pita nego jer vi tako hoćete.
Dobro vam jutro, sustanari moji, kapi ulja u istoj zdjeli salate.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara