Kolumne

Dobro jutro 5.6.2019.

Crtica o Černobilu. Mi, nešto ću vam reći, napredujemo i razvijamo se samo u jednom. Neki to zovu duhovnošću ali mislim da je to pogrešno jer asocira na neki odvojen on konkretnog svijet a konkretno je jezik s kojim s nama razgovara ukupnost. Mi napredujemo u svojstvu boravka u dobrom stavu i stanju koje ne ovisi o dnevnom uspjehu, pritisku, porazu ili prilici a da ih ne negira i zatvara se nego ih prihvaća i doraslo mu je i utječe na njih ali se ne potresa. Jarost pobjednika čovjeka proguta a očaj jednako, što smo stabilniji i što čvršći i prema plusevima i minusima mi ćemo i više vladati postupcima ali i biti većeg ukupnog integriteta. Taj ukupni integritet je sve što na nama vrijedi. Gubili glavu od snage ili slabosti isto je, vladati situacijom najveća je prednost ali pustinjaštvo ili mučeništvo su površinske vrijednosti koliko i trijumfizam u maniri kralja džungle. Biti sretan i jak ne ovisi o tome koliko zlata ili batina primali nego koliko nas bilo što od toga ne izbezumi. Naravno da što nas manje plusevi i minusi raznose da možemo ići dublje u peć života. Nešto jako bitno…o Černobilu.

Trojica momaka su kad je nastala černobilska katastrofa učinili neopisivo hrabre stvari koje su presudile da šteta ne bude stostruka. Svijet je zapamtio da su oni izginuli pri tome jer mu…je trebalo. A nisu. To što su oni uspjeli oduzelo je dio magije mita o njihovoj požrtvovnosti…oni su samo ispali hrabri a još su se i snašli. To njihovo “moguće je” je velik izazov za nas koji znamo o tome. Jer….oni su znali, riskirali, usudili se, i uspjeli. Nije to lako prihvatiti, bilo je ugodnije vjerovati da su stradali. Ili bar da nisu uspjeli. A nisu niti izgubili glavu tada iako su potezali votku da bi im bilo lakše riskirati iako nisu potezali toliko da ne iskoriste i druge svoje komponente podviga.

Inače, ja sam Novi zavjet čitao puno puta još prije osnovne škole. Od svega, meni je bilo važno najviše da se Krist u nevolji dobro držao i da je razgonio demone i zle duhove prije, dok je djelovao do smrti. I da je uskrsnuo. Meni je bilo važno da je on heroj koji je pobijedio smrt a da se pri tome u nevolji držao hrabro, bio mi je to dokaz da je Bog. Barbarski možda djeluje taj dječački imago Dei, niti sad nisam od njega daleko odmakao.
I dobro, dosta sam vas maltretirao jutros.

Dobro vam jutro. Bradu gore i ne gubite živce, glavu i sebe, sebe kao baš sebe i možete jer sve što vrijedi u nama i nije individualnost niti kolektivnost nego “biti”. A od tri srdele i čaše vina, poljupca onih koji se vole i poštuju… tako nema boljeg. Budite jaki, srčani, zaljubljeni i volite. Ostalo je bez veze. Osobito biti tragičan ili jarostan, to je tek tako.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara