Postoji jedno moje ratno i čudesno iskustvo iz jeseni prve ratne godine koje ima veze s nebom, kojeg se još neki i sjećaju i koje je dovelo do lokalnih spontanih razgovora nas dvije strane a koje ima veze s i temom svih tema, ta je tema “kako se i zašto stvari događaju”.
Ja sam išao prije ponoći smijeniti trojicu na izbačeni položaj, mlad i neispavan momak sa strojnicom čiji su okviri bili spojeni izolacijskom trakom u obliku kockastog grba, i na moj znak mi ovi koje mijenjam nisu odgovarali što je bio znak da su pobijeni. Ne bi to bilo nešto novo tada, i ja sam se provlačio dodatno oprezno i puzeći kroz grmlje otvarajući oči dodatno i susprežući probavu da ne popusti i ne izda me, niti to ne bi bilo nešto novo da se moram tim baviti jer je bilo opravdanih razloga za to i prije. Ali oni jesu bili živi, jesu i stajali skamenjeni i gledali nebo prema Karlovcu na kojem je “nešto” stajalo nad svime drugim, jarko svjetlo koje se pod pravim kutem nekoliko puta premjestilo brzinom koju čovjek ne može stvoriti poznatim svojim mehaničkim znanjem. Haberle je radio vezom u naprtnjači javljao ovo “našima gore” i susreo kanal druge strane jednako zbunjene i zatečene. U kratkom kontaktu su oni ..pa Rusi sigurno (jebali vas Rusi, njima je sve bilo Rusi a bojali u se da nisu nego da je NATO, glupo oboje od toga). Kasnije je Večernji pozivao svjedoke ovog događaja a, nepovjerljiv i zauzet drugim, pa meni nije palo na pamet da o ovom nekom polažem račune. Mi smo i bili tada ukupno nervozni prema svakom autoritetu.
Kasnije sam čitao znamenit rad “NLO nad SSSR drugim zemljama” prof Ažaže koji je znao identične slučajeve, svjetlosno i po kretanju upravo takve, ali često i u sličnim situacijama. I shvatio.
Nama je to trebalo.
Mi smo to stvorili, prizvali iz multidimenzionalnosti mogućnosti i bilo je “pravo i autentično”, ali mi smo to prizvali jer sve tako nastaje, iz jedne više svrhovitosti. Dan prije stradali su jedni nedaleko, gorjelo je skladište oružja u Velikoj Buni nama iz leđa. A i naši su nešto naprašili ove, negdje desno od nas. Nastala je, poklopila se, neka energija u dovoljno nas svih i preskočilo je ovo na nebu iznad svih “paučina” i signalnih raketa, detonacija i beskrajnog štektanja danima i noćima tih dana. Mi to radimo. Formirali smo nevidljiv oblak transcedentnog i eto. Ali bitno…
Sve se na ovaj način dogodi, i to da se u vama osobno pripremi i poklopi spremnost naučiti francuski, da se propijete ili ozdravite ili nađete ljubav svog života. Formira se u vama, zauzme oblik ta potreba i ostvari se. A tada je ta potreba bila meni jasna, ja sam u ovom smislu to i tada razumio – htjelo se da nešto bljesne “veće od nas”, od realnosti, od muke, od spremnosti i tjeskobe. Da nas utješi i opomene i zabavi istodobno.
Dobro vam jutro. Mi stalno odmatamo svitak zbivanja, ne treba na tečaj zato niti se na stvarnost utječe namjerno koliko mislimo, ona je susret unutarnjeg i sveprisutnog. Zato budite dobro i nećemo pogriješiti.
Odmatajte svitak stvarnosti pažljivo. Kao dar što se odmata. Ili kako hoćete.
Dodaj komentar