Kolumne

Dobro jutro 4.5.2019.

I granje i zelenila, i more i plavetnila, i zrak što izgara u snažnim udasima i kretanjima kroz krug omeđen obzorom što ne pozna miljokaza niti strana svijeta. To jesam i čujem kako huči i mene ta prasvijest nosi jednako i oduvijek. Moja je uzdanica u jutarnjim bjelinama i srebrnim potocima što niču i nestaju kako ih pretrčim, u mokroj travi što korake vjenča krunama koje bliješte divljom radošću u vječnom kruženju i rasipanju prvog kaosa. I tamo sam uvijek, gdje srce tuče poput bubnja napetog kožom divljeg goveda, gdje vrijeme ne teče, gdje ptice i ribe govore istim jezikom starijim od riječi, tu pulsira i plamti, tu je iskra života i početna misao kozmosa i prva materija što se ne rastužuje.

A vama, a nama svima, dobro jutro ove subote. Svi smo šiblje koje dimi i tinja pa plamti i puca kroz noć, i traje a ne gasne nikada potpuno. I neka u vama teku sve vode svijeta i plavi se mir života u vama, neka ste svečan otkucaj sveprisutnog sata, zaveslaj i nagal trk.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara