Featured Kolumne

Dobro jutro, 4. 4. 2020.

Svijet se povlači u sebe, usporilo je bilo svijeta i ulice su opustjele, ovo je tiši dio našeg putovanja. Sjećam se kako sam kao dijete volio zbirku knjiga Julesa Vernea omota jarkih boja i kako su žute ” Put u središte zemlje” bile najistrošenjije pa tek potom crvene Carev glasnik” o neustrašivom Mihaelu Strogovu. I ja bi tražio nekad, lutajući saturnovski sam, ulaz u podzemni put i svijet starih geoloških vremena kao u tom fantastičnom romanu. I to je taj put kojim sad okreće život u karanteni koji si je da se spasi bolesti nametnuo bučni i kartičarski svijet ljudi, svijet iskačućih reklamnih prozora, u tišinu sebe, u tišinu svojih nepoznanica i nedovršenih računa.
I gle, vrijeme mi u tom stanju prolazi i brže, poslove koje bi obavljao na prvim otvorenim terasama gostiona sad obavljam mailom, tek si dopustim par koraka kraj obližnjeg jezera. Mi čekamo “da ovo prođe” poput sjevernoafričkih pustinjaka starih vremena. Možda je ovo pravi Hadž, pravo hodočašće, bez autobusa i cigarete u žurbi kraj Shell benzinske pumpe.
Dobro vam jutro putnici, u kutove svoje sobe zagledani, u stare slike, u svoje tišine uronjeni ljudi. Što se pozdrave iz daljine, što čekaju odgovore na zagonetke goleme Sfinge koju smo sami sebi sagradili kad smo se osilili. Pa da krenemo dalje. Ali drukčiji, ali mudriji. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara