Nije tišina ranog jutra dovoljna da bi zaiskrila i sijevnula dobra ideja ili rješenje s druge strane svijesti i da bi je krenuli provoditi. Potrebno je i da “je neprijatelj blizu”, simbolično govoreći, my courage always rises with every attempt to intimidate me (hrabrost raste s pokušajem da nas/me se zastraši) kako je rekla Jane Austen. Da, pritisak izvlači od nas bolje nego dokolica…ali je pritisak. Tako smo “računovodstveno uvijek na nuli a hrabrost i kreativnost su sinonimi jer nekreativnost nas čini plijenom. Ukupno, bolje radimo pod pritiskom a pritisak znači da utakmica traje i zato ga pozdravimo s podrugljivim a srdačnim veseljem jer kad utakmica stane to znači da smo mrtvi.
Poezija teško nastaje u zavjetrini, svaki razvoj traži razloge razvoja i ukupno ništa bez da je dobar vjetar oko nas a naše je postići da nam puhne u jedra i mi okrećemo svoje male jarbole, napinjemo konopce i koprcamo se i okrećemo valovima, u tome i jest naša prednost ako u nama petrolejka baca takvu svjetlost koja nam među škripavim gredama nađe jak doručak, topao poljubac i dobar san. Zato se veselite životu, moji dragi Argonauti, grčki hopleti i đenoveški plaćenici, saracenski zviđači i drugolgaški golgeteri, nije niti toliko važno ako naše utrke neće biti opjevane na način koji će završiti u obaveznoj lektiri širom svijeta. Neka se imaju zašto spomenuti uz pivo i to je već dobro.
Dobro vam jutro, moji prijatelji, evo je udarila u asfalt pred dućanom ispod mog prozora košara s kruhom, mali kamion ide dalje a vi pogledajte karte koje vam je dan podijelio. I zaigrajte, jer što je bolje od toga? I volite se, budite osim svega i zaljubjeni jer to je jedno bolje.
Dodaj komentar