Kolumne

DOBRO JUTRO, 4. 2. 2020.

Iz raznih opravdanja, opreza i strogosti prema sebi, dokazujući sebi i drugima da im ne treba ili da je opasna ili bilo što, puno si ljudi brani temeljnu potrebu za običnom toplinom s kakvom se može kupiti novine i popričati toliko kratko da onaj iza vas stigne tek odabrati križaljku. Jedni u drugima vide đavle ili parazite, drugi su nametljivi jer čim se probude bi nešto dokazivali, treći bi zaveli glumeći osornost ili tronutu bespomoćnost, ali sve manje kroz decenije vidim obične potrebe da kad dostavljaju kruh i mlijeko pozdraviš sa ” pa gdje ste, mušketiri”. Da, svijet se zatvara. Kao u jeku nekog građanskog rata sviju protiv sviju, oprezni da time ne ispadnu slabi, sve je više jadnih ili ogorčenih, ispršenih ili dokazujući, sve je manje običnog i jednostavnog a spontanog što ništa ne  želi niti nametnuti niti uzeti. Pih, sve je više spasitelja i rušitelja a sve se više ljudi mimoilaze. Ali to nije najgore. Najgore je što sve manje zanimamo jedni druge i sami sebe osim da si prodamo lonce ili neku škrbavu ideološku poruku da bi se osjetili gore ali pravedno.Zato molim i predlažem, ponekad se i šalite ili razgovarajte bez da to nečem služi. I recite da ste dobro. Ne po pravilima kartičarskih kuća ili jer ste utegnuti i koristite neki aparat za ispravljanje držanja i drugi za zube nego onako. Ukupno. 
Dobro vam jutro, dragi. Onako, usput i jer mi je ugodno to reći i htjeti da jeste. A vidite da jeste jer da niste ne bi imali priliku biti. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara