Kolumne

Dobro jutro 4.1.2019.


Petak je skoro na prijevaru i koristeći metež neradnih i radnih dana, stigao u grad a da smo ga, mnogi, očekivali tek sutra. Neka mu bude. On je dragi gost, on ipak kaže- malo se smiri i proveseli….dok onaj histerik i kojot ponedjeljak ne počne zavijati da se čuje već u tišinu nedjeljnog poslijepodneva. On se budi posut s malo svjetlucave i bijele, hladnjikave dramatike u prahu, bude to lijepo i reflektirajuće, metereolozi su raspalili i zavrištali crvene alarme i pogibelji već prije nekoliko dana i uistinu, jutros su ulice moga grada konačno doživjele jedan zimski trenutak koji možemo fotografirati i nakon obrade te fotografije prikazivati jedni drugima uz stihove, upozorenja, pozdrave, pretencioznosti svih vrsta i načina a sve koliko nam gabariti naših mentalnih mapa traže i dopuštaju. Pitanje je želimo li da naše poruke i objave, svaka je objava i poruka, budu dokument koji nosi ugođaj s osobnim pečatom…ili u svemu moramo eksplicirati dvonožnog sebe kao etički određeno, ukupno posezajuće biće puno svakog apetita kojem samo nedostaje u dnu “ruf mir an” broj telefona. Pa, i ova druga politika je legalna i dobra, jedino što ja bar, čitav život bježim u zavjetrinu žumberačkog kamina, slavonske tišine ili druge lisičje rupe u kojoj i iz koje opisujem, opet kako ja hoću, u onom omjeru servisne informacije i visokoparnog zapažanja koje i ako zvuči kao samoreklama nije samo to. Vidjeli ste da se u ovom odlomku zabavljamo svima nama jednako, zašto i ne, naravno, pa zdravo je ponekad.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara