Kolumne

DOBRO JUTRO 31.7.2020.

Kako čovjek odrasta, netko je osuđen da ne prestane nikad i to jest osuda, on počne primjećivati jedan sloj stvarnosti i njene pravilnosti koji je teško opisati ali je besplatno pokušati opisati. Onaj tko i nije počeo odrastati to zna pa zaboravi jednako. Pa zašto ne pokušati o tome koju riječ.

Mi svi znamo za svjesne postupke i namjere, pa dopunjene nesvjesnim otporima, izbjeljivačima, generatorima i pojačivačima okusa. Znamo i za neku sreću ili slučaj, znamo i za neko apstraktno “nije tvoja zadnja” koje netko zove Bogom, netko ne, netko samo uzdahne ili učini pokret rukom koji opisuje da je “nešto ipak tu da zbacuje meteore, okreće neki strop pun zvijezda i ljude kad dovoljno požive ili baš iznenada potjera na spavanje. Ali primitivan čovjek i baš netko solidno iskusan, zamislimo da prepozna još jedan sloj istine koji je previše konkretan da ga pripišemo božanskom a nije niti namjera niti ono suho i knjiško nesvjesno iako mu je najbliže ali ne kako smo navikli. Sokratov dajmon možda, ali to zna svaki barski predator, svaki jazavčar u šetnji kad miriši tragove i mirise urina drugih pasa, svaka guska koja predosjeti potres, jedan konkretan i stvaran a nenamjeran i ipak smislen svoj osobni vodič koji se ukazuje na personaliziran način, ono zbog čega uspijemo u nečem ili ne a da niska tih ishoda podsjeti na samostalnu, interventnu i ne u našim rukama volju. Eto razmislite, ako ste duboko primitivni ili solidno iskusni a vi ćete prepoznati. U ruskim bajkama bude to sivi vuk, nekad nešto ne uspijemo pa se pokaže da je to dobro, nekad slušamo nekog i on govori jedno a zapravo upravo govori drugo iako ne laže, nešto što hoda stalno uz nas. To siroviji oblik kršćanstva pripiše djelovanjima zagovora svetaca, ne misli da se baš Bog osobno bavi s time hoće li dobiti posao u UN ili pekarnici pa to spusti na tu razinu i ako uspije ili ne jer, eto, netko čudnovato bdije a nije baš nešto globalno moćno. Duhovi predaka su ideja na tom tragu. Dakle nešto hoda uz vas.


Dobro vam jutro hodači vašim čudesnim šumama, nek mi na ime moje ukupne umiljatosti i povjerenja bude i za ovaj ispad u  nerazumljivo bar za trećinu oprošteno. I svako dobro i u ovom petku i njegovim kurentima i vrtlozima. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara