Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 30.5.2021

Svoju baku vidio sam samo četiri puta, zadnji put u staroj Splitskoj bolnici . Imala je, od ležanja rane na leđima, po licu par tamnih sjena, guštera na prozoru, malo kose, i oči boje najbistrijeg tirkiza. ja sam bio još osmoškolac kojem je više razreda ostalo završiti nego je ostavio iza sebe. U zadnjim godinama govorila je rijetko hrvatski, mijenjala bi jezike, mimiku i uvjerenja gdje se nalazi, pa je tako i, kad je mislila da je u internatu, talijanski, da je dublje u životu, njemački ili francuski, najviše španjolski. Godine života u Buenos Airesu su je najviše zadržale. Svaki dan, barba Branko, nosio joj je tanjur juhe pa ju hranio žlicom, časne sestre bi pretrčavale hodnik kad bi on dolazio, u preko sedamdeset godina starosti. Imao je brkove a la Clarck Gable, bijele hlače, gledao kroz trepavice i lažno mrko, i prirodno meko.

I vidio je stari španjolski internacionalac, da ja gledam tu baku u njenoj potpunoj nemoći, i koja me i ne prepoznaje .. pa da se sve u meni gubi i raspada. Stajao sam u nekakvom  mornarskom odijelu s rukama što vise uz tijelo, gledao, sve je bilo oko mene tako tužno i smrtno. I šapne on meni odjednom, zavjerenički, gledaj joj ruku. A ta ruka i nije mogla nego ležati na prsima, bez snage da se njom drži žlica ili tanjur, nekako na strani, ali… ja ne bi znao pokazati kako. Ležala je ta ruka tako kao da sluša sa gramofona još zemljane ploče DECCA i Come un bel dì di maggio. Tako da je sijevnula ona, još mlada, sa štafelajem u Laggio di Guarda, sijevnula u tango maratone u Argentini, u doba velike krize.. koji su se plesali za pola kile masti i kilu brašna, kako bere svaku večer po jednu smokvu prije spavanja, kako čita djedove razglednice koje joj je dvije godine slao svaki dan jednu, dok joj se udvarao, sa krasopisom u naslovu “stasitoj gospođicu”, i svaki put drukčije.I kako su je u čamcu, više od pola stoljeća kasnije vozile kćeri, a on je s obale vikao pred svima – vratite mi moju Milku. To je i Fellini, i Borges, i Ravazzini, i Carlo Buti, što je ona živjela. Pa mi je bilo u čas toliko lakše.


Dobro vam jutro, ne brinite, sve će se vidjeti na vama, sve će ostati, i Come un bel dì di maggio, i život, i brodovi što odlaze. Veliki, bijeli brodovi. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara