U predblagdanske, međublagdanske i postblagdanske dane, po mom, po mišljenju britanskih i njemačkih sudionika Božićnog primirja iz 1.sv rata, po svakom ljudskom i božijem razumu…ne treba održavati ništa tvrđe od domjenaka s tamburašima niti pitati ništa tvrđe od pitanja iz područja kulinarstva i, eventualno, ” kako mi ovo stoji”. Ali gonjen svojom nesretnom prirodom i ukupnim psihopatskim metamorfozama društva …kolektivni Čovjek zakazuje izbore, sudske izvide i ročišta, drži borbene govore svaki protiv svakoga, sav se zapjeni u kolektivnoj histeriji da pusti krv svakom miru i razbije ga a još se buni što blagajnice nose crvene kape i što je grad okićen. A sve u bijesu što je nesposoban utonuti u prirodnu i toplu, supijanu i bezbrižnu introverciju koju su ljudi u najrigidnijim režimima imali i jedan drugom dopuštali.
Tek se jednu trećinu šalim a dvije sam sasvim ozbiljan kao parna lokomotiva iz 60-ih čiji strojovođa grmi u svom gnijevu nad vremenom u kojem živi u kojem se sve uprlo u velike i glasne riječi i logiku koja pripada svijetu pirana a škripu saonica i miris kuhanog vina, dobru knjigu i teglu ajvara se izgubilo kao prešutnu nadvrijednost abolicijskog etičkog imperativa. Pa majku vam vašu!
Dobro vam jutro svima što od bugarskih zalogajnica do alpskih hotelčića kuhate kobasice i zamatate šećerne bombone od najnezdravijih sastojaka. Vjerujte, zdraviji ste od svih teretana i webinara, brige za opće dobro konfuznog, mainstream svijeta.
A ja ću izjahati danas kao pobješnjeli kozački konjički korpus na par sati i kad vidite oblak prašine s munjama i trubama bolje skačite u stranu i prošapčite ” dobro smo prošli danas”.
Dodaj komentar