Kolumne

DOBRO JUTRO 3.9.2020.

Iza noći punog mjeseca po užetu se spuštamo u svoje orahove ljuske, ljudi vade po komad ovčjeg sira, glavicu luka i bocu vode, i otiskuju se jedan za drugim da ih njihove struje okreću i nose a oni se ne daju. Slušajte ih, čuju se kako tek dotaknu površinu vode, samo šljapnu pa nestanu svak u svom sudbinskom viru ili ih povuče ka ušću još za jedan dan bliže oceanu, nosi ih..nekog tiho i široko i svečano kao uvertire slavenskih kompozitora a nekog oštro i isprekidano kao nas tamnokose čvrstočeljusne slitine tko zna kojih sve plemena i kultura a još prednatalno naučene na austrijski šinjel pa se opiremo do besmisla školski i uporno i sve se dokazujući kao da čekamo jutarnji egzercir u bjelogoricama Wiener Neustadta. Poslije će se korito raširiti i nosit će nas sporije pa ćemo uvečer opet i po istom užetu se dizati na somnabuličke kućice na drvetu čije grane sežu do istog onog voštanog mjeseca s kojeg smo jutros spušteni.

Dobro vam jutro, čvorovima koje ne znamo razvezati pleteni krpeni lutci. Dobro vam jutro zrna peluda, dobro vam jutro vi granje što promiče kraj mog puta i dodiruje me. Dobro vam jutro svima.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara