Kolumne

Dobro jutro 3.6.2019.

Da, istina je, protivnici i saveznici, gledatelji, ministarstva i zbornice, ravnateljstva, pirati, razbojnici, prolaznici, poplave i vjetrovi, svi će vašu najkraću i najravniju putanju ovog dana već nekako zapriječiti, skrenuti, otežati, nalazit će zamjerke, biti će nedorasli i nelojalni, tražit će više nego mogu i učinit će manje nego trebaju. I bit ćete između. Investitori će htjeti da košta pet a podizvođači da im date deset, suci će iskakati, političari će smetati, istrčavat će na put majke s djecom, klizišta će veselo proraditi a vulkani se razbuditi baš kad vam je to najmanje potrebno. To je tako. Sunčane pjege će usporavati mailove i hakeri će se bacati na vas i bit ćete kao ragbijaš koji je dobio svoju zašiljenu loptu i kreće a grmalji i hobotnice se zaletavaju na njega dok se publika ruga i veseli ako padnete baš odmah.

Pa što onda imamo, dok se iza ovog prozora spremamo izaći iz kuće u dan? Ah pa imamo.

Imamo da je i njima ponedjeljak a ne samo vama. Imamo i da usprkos svemu ovome ..loptu možemo stisnuti najčvršće, skupiti u sebi radosti i bijesa, otvoriti treskom vrata i potrčati. Jednom rukom držite loptu, drugom razmičite nabrojano, smiješite se dvosmisleno i nek vam pucketaju meniskusi dok krivudate i preskačete ali ne puknu. Imate da kad motor pregrije u crveno vi usporite na zavoju da se vrati u moguće, imate da netko od predaka kad je najteže dobaci s oblaka čuturu vode i malu zastarjelu granatu 37mm koja je nekad mogla zaustaviti tanketu, imamo da kad oko podne stignemo na brijeg osjetimo da put postaje ravniji i dohvatimo šaku kupine i progutamo je skupa s lišćem i trnjem. Imamo konačno da u sebi, ne na glas jer nemamo daha, uzviknemo “e nećete danas” i trčimo dalje kad se već mislilo da smo pali. Noge će nam već biti teške i drvene, ljubičaste i sive ali ćemo početi ubrzavati. I obuzet će nas vihori unutarnjeg svog svijeta i gledat ćemo imperijalne straže kako posustaju za nama a nove se linije kopalja neodlučno zaljuljaju kako nisu s jutrom one prve jer nisu nti očekivali da ćemo se probiti tako daleko pa su pili i kartali .

I dići ćemo kažiprst provokativno i mladićki i reći – niste me zaustavili danas. To imamo.

Dobro jutro. I neka je ponedjeljak. Držite se.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara