Kolumne

DOBRO JUTRO 3.5.2021.

Između vjetra i korijena, neba i zemlje, sve što živi dočekuje svoj novi dan. Pa ga budi i savija, trese i rasipa, svakako to bude. Snalazimo se, hrabrimo sami i međusobno, strašimo, nešto i prespavamo, ma nisu niti granice jasne između svega što radimo i kako nešto zovemo, vidimo, i osjećamo.
Bio je mrak, onda smo živjeli uz neki put, malo duže od maslačka. Kad nas sasuši pa smrkne, dalje ne znamo nego kako tko vjeruje, a i ako točno vjeruje, tko zna kako je to zamislio. Ali ovo što smo još tu, nikad neće stati.

Kad je već sve tako, davno sam tako htio, bar neka je vrijedno biti opisano u pjesmi.
Možemo mi biti i mudri i logični, i to je dobro, i uplaćivati police osiguranja i servise, i diplome i cijepljenja, i to nam sve treba da bi imali više vremena na zemlji, ili da nas ne obori baš svaki jarac nevolja koji se zaleti. Ili da se mi jače zaletimo. Ali, uzalud sve, ako nije od svega tog posrtanja i ustajanja bar za neku pjesmu, onakvu pubertetsku, da smo u nekom času okrenuli glavu prema tom ukupnom žrvnju i rekli – ma neću se dati.

Dobro vam jutro, nemojte se dati.
I čitajte Odjek, i napišite vi pjesmu. Ne mora biti i riječima, sobom napišite, pa da zagrije i ohrabri čitav svijet.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara