Featured Kolumne

Dobro jutro, 3. 4. 2020.

Nešto ću vam reći. Petak je, u okolnostima karantene po pravilima iz doba Eugena Savojskog, ali sam jučer  tu neposredno u blizini prošao kraj jezera. Ono je dobro i odmara se, buja i živi, ono je uvijek dobro (natura non contristatur, priroda se ne rastužuje . Biti loše je luksuz, gospodo. Biti loše je vrst dokolice. A i sumnjam da je upisana dokolica u uputi  kako me sve treba mučiti a i ja sam dovoljno nesposoban za stvoriti si okolnosti za dokolicu iako mi je to cilj. Konačno, moja uloga u tuđim životima uglavnom počinje tek u nevolji, pa već čijoj, tako da i ovi dani teku ali ne klize.
Zato nemojte biti loše ako si to ne možete priuštiti. Loše mogu biti likovi koje je pisao Turgenjev, sitni vlastelini u tišini i dosadi s redovitom apanažom. Loše mogu biti već formirani  činovnici koji sanjaju o zračnim bitkama u Abesiniji, liječnici u grofovijama gdje nema bolesnih a koji su možda i morfinisti, biti loše je luksuz kažem vam. Dovoljno brižan a tek toliko spretan da ga snijeg ne pokrije ali nedovoljno spretan za dokolicu ne može biti loše. 
Zato kao ovaj prizor, gotovo nacrtan i sličan prizorima na mađarskim igraćim kartama, živite ovo vrijeme sadržajno. Mi koji ne letimo sa Air France koja zaobilazi oluje jer kompanija tako dobro stoji da  ne štedi gorivo.. a ipak nekako lastavičasto letimo, mi ne možemo niti prespavati dan niti padnemo. A to je bar lijek protiv svake prevelike depresije. 
Dobro vam jutro, neka vas dobri Bog čuva, jer nas čuva a ateiste posebno jer ne znaju. A nas klimave vjernike i čuva a malo i čeliči jer smo gori od ateista koji misle da se to oni sami čuvaju a mi znamo tko ali ne valjamo. I ne zaboravite, počinje vikend. A pivo hladno. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara