Tri puta sam u zadnjih tjedan kretao na put i vraćao se a da su ti dolasci i ponovni polasci bili odvojeni s po četiri sata sna i ugodno mi je jutros pisati svoje Dobro jutro uz Francoeur Symphonies i nes kavu crnu i jaku kao zemlja a bez da moram isti čas krenuti dalje. Da, imamo u sebi potrebu skloniti se pod granu kako bi se osjetili u stanju predaha pa makar nas u svojoj matičnoj pokrajini i čekalo najviše daski i čavala za povezati, zabiti i izbrusiti a što i bude uglavnom tako. Grana na fotografiji je lovranska, i ona je s puta ali takvog na kakav se i ide odmoriti i uživati, od predzadnjeg je vikenda a od onog prošlog mogla je biti brijunska na fotografiji. Ali jutros, pred jednako radni dan, jutro je zagrebačko, jučerašnje je bilo između Kraljeva i Kruševca. Da, imati svoj središnji dio svijeta, svoju nepomičnu točku, imati zagrljaj konačno, koji nas svuda prati i toliko je važan i topao da nas svud obasjava, bio svjestan toga ili ne ali svatko to želi a biti Der fliegende Holländer je ipak prvenstveno muka. Uz bljeskove mobilnog ekrana, raspoređujući obaveze, ljude i odgovore, isplovljavajući prema Zagrebu iz Slavonskog Broda jučer oko četiri, ja sam znao da plovim u tu točku, Ainulindalë je ranotolkienovska predodžba te ideje pisana vilenjačkim jezikom.
I eto, sad kao škrbav mali HMS razarač uplovio u Scapa Flow zavariti bokove i rasplesti halugu s elise uz toplo pivo i zvuke When I Grow too Old to Dream…u 8 ja ću biti opet u punoj snazi, salutirat će unutarnji mehaničar tankih filmskih brkova i potpisati potpunu spremnost, život će dalje i sve je odlično. Budite spremni, budite dobro, i imajte se kime hvaliti. Budite dobro a i čitajte Odjek.
Dodaj komentar