Kolumne

Dobro jutro 3.2.2020.

dav

Rano jutrom ljudi razvoze mlijeko, trče da bi izgledali privlačno i utegnuto i šeću pse da bi mogli ići raditi a njih ostaviti dok se ne vrate, ja evo pišem Dobro jutro, samo se prije obrijem, promatram i pazim ispod oka ispitivački kako se brijem. Shvatim ja i primjetim te nijanse u ” kako mi ruka leti”, onaj nesvjesni dio mene, svijet svojih podzemnih voda time razotkrivam kako je spavao, vodostaj i elektrolite, onda znam je li mi bolje koncipirati dan tako da tučem iz zasjede, da više teorijski i defanzivno rasporedim figure ili je para pod takvim tlakom da izjašem frontalno. Nekad se brijem kao gospodin sa zaleđem a nekad kao vatrogasac pod uzbunom. Ne budu te razlike tolike ali ja ih osjetim i razotkrijem, ucrtam u plan dana, shvatim i zašto je tako, što me pritisnulo ili sam jeo grašak ili mi se još u petak otvorila prilika za mat u nekoj stvari. Reklo bi se da se tretiram kao fijakerist svoje konje, mudro i s uvažavanjem, sebično a s ljubavlju. Onda izaberem glazbu da unese korekcije u energetsko polje, svoje napišem i to podastrem pred vas da olakšamo zajedno dušu, zbijemo redove i potpalimo vatre u kaminima i lokomotivama i krenemo u dan. I nekad natresem u šalicu kave kao barut u cijev muškete iz doba Velasqueza a nekad odvagnem kao u kavani gdje se čitaju novine u onim bambusovim okvirima a konobari nose bijele kratke žakete i prstene pečatnjake.
Tako počinjem dan, tako vam pišem, tako prežem konje i stružem zamrznuto staklo na automobilu, tako biram odjeću, tako sve počinje svakim danom iznova a drukčije i udarim poslije prvog poteza onaj sat koji šahisti udaraju i čekam odgovor kako će biti dalje.
Dobro vam jutro, mili, vidjeti što nam je ponedjeljak spremio. Mirni i spremni kao jaguari s onih tanjura koje su nekad vješali po zidovima kao uspomene s putovanja iz latinoameričkih daljina. Dobro vam jutro. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara