Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 3.12.2021.

dig

Osim toga ja pišem, puno, usput, i zato da si prikažem svijet mekšim, a da time baš ne slažem puno. Eto, i ovi ribiči sa zagrebačkog jezera Savica, tu su iz istog razloga, griju se razgovorom i šnapsom, bacaju čitave grude kukuruza u tu vodu, i plaše barske ptice, mom avlijaneru Bagginsu uvijek naglasim da ne gleda u kantu s ulovom, da se ljudi ne uvrijede….ja bar nisam nikad vidio da su nešto ulovili, pa nisu oni zato tu. To su moji, “iz šezdeset i neke”, gledaju šaš, prilaze im barske nutrije pa ih zadirkuju, prisjećaju se trnjanskih starih birtija, već dugo zatvorenih kina, cura koje su gledali u srednjoj kemijskoj, Dinama iz 1982., griju se pričama o čagama i šorama svojih prošlih dana, i sve bude ljepše, lakše, a i ne lažu puno. Oni tu ruše i postavljaju vlade, prave se malo i važni, pričaju kako Suhoj može stajati u zraku u položaju kobre, i slične dječačke besmislice. Konačno, i “kaj” se još najviše zadržao i može čuti, baš u ovakvim pajdašijama, po Ilici je skoro i izvjetrio, a bude tu i pokoji vukovarac.

Tako…nije baš da su pobjegli iz svijeta poštanskih preporuka, prometnih prekršaja, svojih dijabetesa i artroza, ali su tu malo po strani, a eto, ja pišem. A dok mi tu raspravljamo, i petak je stigao, kao graničar između radnog tjedna i vikenda, neka samo prođe, nekako, pa oko tri neka nas, Marijanu i mene osobito, propusti u naš pokretni eshaton.

Dobro vam jutro, i pišite. Ili ribu lovite, ovako, ili bilo što…ali činite svijet mekšim, a da ne lažete puno.