Kolumne

DOBRO JUTRO 29.7.2021.

U ljeta mojih ranih godina, osobito još u onih par zagrebačkih dana početka ljetnih školskih praznika, moje bi misli postajale slobodne, zavjereničke, i hrabre. Imao bi osjećaj, da ću svemu iza leđa, smisliti nešto veliko, skovati plan koji će promijeniti ..ako ne čitav, a ono bar dio svijeta. Ili moj svijet. A nije se to dogodilo, ostali bi neki započeti rukopisi, podvizi zamišljeni u visokoj travi, negdje izgubljen ribički pribor, ili knjiga koja bi mi ispala s bicikla.

Ali ja drugi život nemam, radiografski nalaz koljena misli da se niti ovaj neće stalno vraćati na početak, ne iskrsavaju u jezeru vrhovi tornjeva mojih Atlantida. Pa opet, jedan šaren plovak još stoji, i čeka da naglo potone, i u šumarku čeka, s trubama i trombonima kolona fadjejevskih kozaka, još drijema čudovište iz Loch Nessa u barama kraj Save.

I…nekako mislim, dok je to još tako, sve to stigne biti. Pa i ako će ostati svežanj mojih započetih rukopisa, i to nešto vrijedi, ispod trave zaspale uvertire mojih neostvarenih Parsifala, u nekoj eteričnoj leći plavetnila dalekih putovanja.

Dobro vam jutro, čitajte Odjek, pišite svoje Odjeke i simbadovske čežnje i planove, ljeto je, a još život teče. Još kako.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara