Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 29.7.2020.

Fotografirao sam puža na kori drveta i konstrukciju vrtložnog pravokutnika ucrtanu na njemu, mistiku zlatnog reza dakle u kojoj se manji dio prema većem odnosi jednako kao veći dio prema cjelini. Ali to nas slijedi i čeka, reći će svaki mistik, da postupajući u malom šaljemo obvezujuću molbu velikom, da ne bacamo čikove kroz prozor, da ne psujemo, ali i da se ne svedemo samo na te male krhotine discipline jer će se i kozmos tako ponašati prema nama jer kozmos ne zapisuje samo jesmo li se svima smješkali i mahali pticama ako smo bili gadovi u drugome. Kozmos nije samo geometrija i disciplina, živi svijet nisu samo puževi i prerezane školjke nego i puno dlakavih i zapuhanih bića, likovnost nije samo potez tušem nego i veroneške korpulentne ljepotice i buckasti barokni angeli, i dan nije samo da smo se u pet smjerno ustali nego sva ona posrtanja i driblinzi do večeri. Konačno, ovaj zlatnoreški puž se drži na ljepljivoj i sluzavoj mišićnoj stopi. Ali je ipak i ta zavojnica na njemu i sve se u njemu i nama širi i prenosi i odjekuje i to je točno.

Dakle uzviknimo svi zajedno, dobro nam jutro. I nama i puževima i svemu što u nama kuca, struji i snalazi se, i sve to takvo mi prenosimo, odašiljemo, takav trag jesmo koji se razilazi kao brazda trajekta, kao studenti poslije pijanke, kao bolesti i strahovi jer sve su to mirisi i stvarnosti našeg alkemijskog lonca u kojem se stalno kuhamo i nalazimo. Neizmjerno vas razumijem, dok još spavate, ponekad, i apstraktno volim. Probudite se, idemo u dan.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara