Kolumne

Dobro jutro, 29.1.2020.

Led se otopio na jezeru, zatoplilo je i zapuhalo, na čas je sve zastalo iznenađeno kako je ova zima blaga i neodlučna. Ali u nama ništa se ne povinuje nego svojoj vlastitoj prirodi koja uvijek jednako steže i diše svojim magnetskim polovima i točkama, zračenju svojih rudarskih žila, svojim oknima i riječima što iz njih dopiru i uvijek iznova bude. Glazba koja u dubinama naših ugljenokopa svira sve jednako okreće, nekom tamna, teška i melankolična a u meni puna konjičkih truba čapajevske jurišne razuzdane kinetike. Drugim i nemam izletati iz topline noći u svoju malu životnu kinematografsku pozornicu gdje parket škripi kad se zavjese dvorane šire i zovu u dan.Provjetrite hodnike svoje prirode, pustite da se razigra zemljom pa kako joj bude. Samo nek ne bude vezana iza dasaka straha i nesigurnosti, neka plove svežnjevi preostalih listova kalendara, neka se oprobaju u onom što u srcu jeste.
Dobro vam jutro osloboditelji svojih prilika i gladi, razvezatelji svog brodovlja i potencijala, razbuditelji i pokretači svojih plamenika. Dobro vam jutro danas i ono vječno, slikano plamenom i nadom, slikano hrabrom i nesavladivom ljepotom života. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara