Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 28.5.2021.

Ja se volim brinuti, ali ne ide, ne mogu još. Nekako sam kroz svoj život uvježbao..ne brinuti se baš, prvo je to zato da se problemi ne ohrabre, pa toliko i ovisi o tome da “ono što prilazi, ne vidi pukotinu više”. A uglavnom je to što je prilazilo bilo, bar mnogobrojnije. Dakle, ako ništa, bar neka vide “da je brada gore”. I drugo, jer taj džepni nožić koji imam, ne otupi, i ne zakaže. Tako sam, istodobno, i zavolio brinuti se. Jer to je znak da, ipak, stvari ne stoje baš sasvim loše. Da je taj mali skvrčeni bimetal u meni , dopustio brinuti se, znak da sam odložio tu uvježbanu i naviknutu vitalnost mungosa od niti lakta dužine…i da sam u predahu. I ja se brinem kad je prilika. To je kao…jesti juhu, ne dakle otvoriti konzervu u hodu i progutati je, nego meraklijski i mirnodopski zveckati žlicom u tanjuru, pa hvatati griz okruglice, i, eto, biti i zabrinut i tjeskoban, dakle nije voda do prsiju nego bar pedalj niže. U napadu na život se i brinem, da bi trebalo žešće se brinem, ali ne da će se zemlja izmaknuti. Jer te je zemlje toliko bilo malo da, kud bi došao još da se i zabrinem i posumnjam. Tako je meni postala zabrinutost znak luksuza koji si rijetko dopustim, dokonosti i onog lijenog mira na kojem bi zavidio …”ovima koji plove na većim brodovima”. Znam ja da je to jedna jazavčarsko terijerska logika, ali pa što, moći reći “kad će već jednom stati kiša”, eh, pa to ne može svatko. Tako da, moći ne biti na zadnjim nogama, to je moj tajni dugoročni cilj. Koji planiram i postići, kad jednom izbijem na ravni dio trim staze. Pa ću tada izaći na ulicu i vratiti se po kapu, jer ipak, što ako puhne sa sjeveroistoka, a ja bez kape.

A možda si to sve samo umišljam, tko zna. Možda je preduboko, možda i neću tako htjeti, ne znam. Je li se vi volite brinuti i biti zakopčani…ili se i vi postavljate prema životu kao likovi sa slike “Kozaci pišu pismo sultanu”, da bude jasno i neprijatelju i vama da tu neće lako proći?

Dobro vam jutro, lasice, vidre, i oposumi, i vama na velikim brodovima, i nama mungosima od niti lakta, i blavorima, i drugim stanarima ovog napuklog terarija. Što se svijetom zove.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara