S praskom prvog trenutka svijesti o jutru iskaču koordinate moje pozicije , obavijesti o tome tko sam uopće i što i zašto, koji je dan i kuda mi je prvo, što me najviše gladni i kraj kojih pruga i puteva, preko kojih mostova trebam i kakvim korakom da se krećem. Zapljuskuju me te svijesti, zadaće, te depeše, od najvažnijih pa redom i polako me napune mojim četvrtkom pa opet utihnu zvuci usporednih morseovih tipkanja i zađem u šumu preko žica poljskih telefona i bude dan. Kako samo čitam te prve telegrame i tek probuđen shvaćam što je uopće ovo, dostižu me još u kupaonici te uvodne špice i zamru, kao u nekoj elektrani sve pokrenu, zazuje i utihnu kad se zavrte turbine i generatori motani debelim bakrom, izbalansiraju kotače i ja upišem uz šalicu kave “Dobro jutro i datum” pa se još desetak minuta zadržim tu na graničnom prijelazu noći i dana gdje sad s vama sjedim. Dan udari ulazni pečat, carinik mahne i eto, idemo dalje.
Drago mi je da smo tu dok ovo čitate. Znate…zašio sam u rever dukat koji vrijedi u kraljevstvu noći, da s njim pređem granicu a da ga nitko ne nađe, vratit ću ga večeras kući ali mi treba tu, među brezama dana. Da me grije i pomaže, da ga možda nikad i ne izvadim jer tko zna je li što vrijedi. Ali meni znači beskrajno.
Dodaj komentar