Kolumne

Dobro jutro 28.12.

Približilo se vrijeme kad će, uskoro će, moja polustoljetnost biti narušena sredinom siječnja još jednom godinom…kad imaš 51% dionica kakve kompanije onda imaš većinu u skupštini i uskoro će, s 51 godinom, stoljetnost biti bliža, dakle, nego vrijeme kad sam zapištao u Zajčevoj u Zagrebu i stupio u borbu okružen obiteljskom knjižnicom, udobnošću dugih ljetovanja u Brelima i prešutno odobrenom željom biti strip junak koji će iz tog inkubatora izletati i izletiti poznavajući stare jezike, običaje i spise, punokrvan kao španjolska konjica, samostalan i lucidan, dobrodošao pronalazač rješenja za potrebe prostora nekadašnjeg hapsburškog svijeta. Bog, to mi tek polako usvajamo, duboke želje uvijek usvaja, ali mi sami svoje želje teško prepoznajemo pa ono što su želje mi držimo predodžbama a ne željama, a ono oko čega oklijevamo mislimo da su želje i čudimo se ako se ne ostvare. Tako se i u mom slučaju ostvaruje moja predodžba mene, a zapravo je to želja. S drugima se naše predodžbe susretnu, sudare, zagrle pa isprepletu onoliko i onako koliko i mi sami sa sobom a sve ovisno o dubini, spremnosti i strujama onog sloja ukupnih nas kojim zapravo izgovaramo naše male i velike “jesam”. Tako da određeni otklon od prvonavedene slike sebe postoji ali ne kardinalan a i ta se razlika smanjuje kako se, očito, vrijeme ne misli zaustaviti a meni stvara opuštenu udobnost polustoljetnosti i drugih okolnosti.

Jučer sam imao mnogih sastanaka u Zagrebu a danas ću imati u gradu uz Savu nizvodno, ručao sam jučer sa svojom sestrom u “Maslini” i uopće je nisam toliko slušao što govori koliko sam shvaćao da se njoj jednako događa i da jest u velikoj mjeri onoliko blizu svojoj ranoj predodžbi sebe, želji, misiji…kako god to zvali, koliko i ja s vremenskim zaostatkom od nekoliko godina razlike. I da nas je taj prvi inkubator opremio upravo time, nekim “izaberi i budi” koji je nevjerojatno snažno afirmativan a i potiče slobodu odlučivanja što vam svima od srca želim, bolji je i poraz i batine, sve je bolje od neostvarenosti onog u što se zaljubimo.

A želim vam i dobro jutro, rano krećem na put pa ću biti malo pasivniji u dijaloškom smislu danas, sve vas volim i poštujem, sve nas razumijem i osjećam, ne oklijevajte biti. Čitajte i Odjek, hajmo, sadržajno i hrabro naprijed u dan. I zaokrećite svoje putanje prema onom što hoćete od svog života a ne prema onom na što pristajete.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara


Fatal error: Uncaught wfWAFStorageFileException: Unable to save temporary file for atomic writing. in /home/pristu42/odjek.press/wp-content/plugins/wordfence/vendor/wordfence/wf-waf/src/lib/storage/file.php:30 Stack trace: #0 /home/pristu42/odjek.press/wp-content/plugins/wordfence/vendor/wordfence/wf-waf/src/lib/storage/file.php(650): wfWAFStorageFile::atomicFilePutContents('/home/pristu42/...', '<?php exit('Acc...') #1 [internal function]: wfWAFStorageFile->saveConfig('synced') #2 {main} thrown in /home/pristu42/odjek.press/wp-content/plugins/wordfence/vendor/wordfence/wf-waf/src/lib/storage/file.php on line 30