Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 28.12.2021.

Te sam filmove, uzbudljive i tragičnih završetaka, ambijentalne i nebitnih završetaka, naivne, duboke, višeslojne, ja sam ih proživljavao….prvih par sati bi me čvrsto držali u kravati, poput vještog napadača, pa bi to, i tjednima kasnije popuštalo. Kinoteka je osobito bilo važno kino za mene, pa Balkan, današnja Europa, Zagreb, Studio, Lika, da i Lika, čak i trnjanska Romanija, za koju bi danas malo tko vjerovao da je radila, obzirom kako je skromno izgledala. A te koštice, bundeve ili čega, njih sam jeo cijele, skupa s korom, i još dok je trajao forspiel. Cinestarska kina, multiplexaška udobnost, je li zbog moje dobi ili zašto, to više nije bilo to, možda i jer su devedesete bile toliko neposredno, egzistencijalno, i naturalistički stvarne, pa su potisnule kino, na ljestvama mog uzbuđenja.

Danas ja i ne gledam filmove, tek rijetko i napreskokce, da ne ispadnem iz statusa… više obaviještenosti o tome da je našto važno snimljeno. Ponekad na internetu nađem koju od onih scena koje su me nekad potresale. Pa se pitam samo jedno, kako me život, negdje davno, sačekao iza kina, i dobro nalupao. Zavidan, da mi ne bude prvi, najljepši, najružniji, pa i najgušće atmosfere. Eto.

Čitajte Odjek, i on prepričava stvarnost, da bi vam se približio. Ali sasvim benigno, navijački, i bez gladi da mu vaša emocioalnost bude žito u žrvnju profita.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara