Kolumne

Dobro jutro 28.12.2019.

dav

Godina se primiče kraju, prijelaz u drugu doživljavamo kao vrst carinarnice na granici neke države gdje još nismo putovali, pitat će nas gdje smo bili, možda kuda idemo i zašto, što nosimo ili s visoka mahnuti samo rukom jer djelujemo bezopasno i nezanimljivo.

Ali mi smo i carinik i žandar i onaj što se na granici preznojio a kad prođe će mu biti malo lakše, zaboravit će do slijedeće granice na taj ton i osjećaj, nemojmo si prekopavati po prtljazi ili i gore, pa znamo gdje smo bili i idemo i drugdje na vremenskoj cesti, ne moramo niti oblačiti crveni veš, dovoljno je nazdravljati onako, prvo lijepo i namješteno kao u filmovima koji se zbivaju na jugu SAD u doba građanskog rata a kako noć odmiče sve više da miriši na balkanski underground genre kako naša dark side priroda nalaže i odvuče među tambure, harmoniku, čardaš i drmeš.

One koji ne osjećaju da su dva međudana između sutra i Nove amnestirajuće neaktivni, njih gledamo ispod oka a to su dani kad mi ne popravljamo drugima zube jer je preksutra Nova ali bi da nam popravljaju auto jer je preksutra doček.

Dobro vam jutro, vi što se približavate granici numeričkog 2020, smislite odgovore sebi, brkatom cariniku. Neka budu podmuklo duhoviti a i recite mu- idem na doček, brate, popij sa mnom i ne gnjavi me toliko.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara