Bilo je tako uzbudljivo i čarobno jučer, kao da sam sjeo u The Time Machine, H.G.Wellsa i izašao u Ullici Ćirila i Metoda, obaviti na fakultetu kojeg sam završio prije 27 godina i proći Katarininim trgom i ukupno Gornjim Gradom, pa se spustiti preko Štrosa i završiti na onim juhama japanske kuhinje koje se iz nekog razloga nikad ne hlade i tim složencima ..par koraka od nekad moje redovite stanice, vrtne restauracije na uglu Frankopanske i Varšavske. Daju te, nekad svakodnevne rute, osjećaj sjetne a perspektivne zaokruženosti i mira. Osjetiš se nekako ..voljen i nenapušten, znam što govorim. Proletjelo je toliko vremena…. samo sam rekao tom rodnom životnom vježbalištu sasvim tiho, onako malograđanski da me ne čuju drugi prolaznici, Du bist meine Liebe und mein Leben. Nije taj sentiment podneblja plići ako je suzdržan ili je zato neiskreniji. ..malo sam i umoran od galame koja je protutnjala gradskim i mojim već potrošenim i ispisanim poglavljima.
Marijana je došla taksijem dok sam dovršavao sastanak i jeli smo praline pa se spuštali po onoj povijesnoj kaldrmi prema Mesničkoj…uhvatili smo se “šoto braco” kako kaže istočni Jadran, mimoilazili su nas neki turisti a…zapravo je sve bilo kao u Istvanu Szabi i Mephistu, i osvjetljenje, i katastrofično tvrd trenutak za kontinent, i naša standardna međusobna koketerija do udvornosti kojom se ponekad branimo od diktature vladajuće neojakobinštine, pa gotovo da je ta romantika franzlecharovska i bombonjerska a koju oboje ne volimo i branimo se od nje. Ali ona probije ponekad kordon tek da nas spasi i poštedi na čas od bijele šape Isengarda.
Eto, jutro će, ja ću kad izvedem našeg poručnika Bagginsa do tržnice i Konzuma, pa će uistinu i u punini početi vikend. Volim vas i pozdravljam, uživajte, čitajte Odjek. On je vaš vodič kroz vrijeme i njegove razigrane manježe, konferansijer moje male vježbe i predstavljanja mog intimnog svijeta.
Dodaj komentar