Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 27.9.2020.

Sva se bića snom, mirom, bilo kojom metodom povlačenja u sebe, privremeno odmaknu i povuku u svoj unutarnji prostor. Pa se tamo odmore i zaplove u onakav svijet koji im duši treba, netko schummanovski sanjareći, netko priteže u sebi vijke i vari bokove kao kakav eskortni razarač u Portsmouthu, netko tek osluškujući titraje svog unutarnjeg seizmografa. Osobno, nosim neki pečat ili razlog da me, životinjski svijet svakako, osjeća s pojačanim povjerenjem. To je samo jer ih ne želim mijenjati a moje vjetrove i struje osjete da se manje sudaraju a više potiču. Sve mi svi jedni o drugima osjećamo, misliti nam i tako treba da si to objasnimo ili nešto dokažemo, misliti je alat a ne sadržaj. Iskoristite dan, labudovi i vidre, ljudi skrojeni davno a ustrojeni polako, u boji kako vas je ova nedjelja zatekla. I učinite kako ovaj labud čini, kojeg sam u njegovom miru fotografirao za vas

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara