Gledajte taj parkovit, skladan, zaobljen a bistar, porculanski prizor, molim vas. Neka lagana glazba kraj jezera čuje se u pozadini, nazovimo je vrtnom. Oblaci bez težine, poput noklica u povrtnoj juhi, kakve voli John Constable. Čuju se glasovi, građanski svečana, zasićena bojom, idila neradnog dana. Prizor je nedosanjan ili nezaboravljen san svakog pustinjaka, ja ne vjerujem niti jednom od njih da je njegovo pustinjaštvo namjerno. Kako i bi, pa mi i tako vjerujemo samo onom čega se sami bojimo ili što žarko priželjkujemo.
I dobro vam, danas, ovo nedjeljno jutro. Sporo, pitomo, sa svojim malim, protrčavajućim dramama, tek da se nešto događa mimo reda. Svežanj toplih i građanskih, dokoličarskih sati.
DOBRO JUTRO 27.6.2021.

Dodaj komentar