Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 27.5.2021.

Bila su, u ono vrijeme kad sam još jeo jedno meko kuhano jaje za doručak, u drvenom stalku s uzorkom, pa mislio da ću taj dan narasti milimetar , i čekao kad ću moći sam dosegnuti vode, (pokušavao bi poslije svakog doručka da vidim koliko nedostaje)…bila su u mojoj sobi sabrana djela Julesa Vernea. A ja sam bitno brže čitao nego rastao, možda brže i nego što je dobro, jer sam što bi čitao sve beskrajno vjerovao. I htio baš to živjeti. I taj “Put u središte zemlje”, uvijek bi našao djecu veću od sebe pa ih nagovarao, i znao bi ih nagovoriti, svuda smo tražili i kopali, gdje je ulaz u hodnik koji vodi duboko pod zemlju. Bili su to dečki nešto raspušteniji i grublji, ali su baš zato htjeli i dvostruko vjerovati, knjiga je bila žutih korica, debela, taman toliko posebna da se čini i važna i tajna i ozbiljna. A imao sam status među njima , nekog tko zna i usudi se, iako i nije još nešto postao…ali možda, i ako da, da će se jednom to što smo skupa našli učiti u školi.

I nosim, i danas, taj jedan strah, strah od lakoće kojom snažno vjerujem i grizem, a da tražim Put u središte zemlje, ili nešto tako važno, i da jesam pametan i neustrašiv, ali nisam predsjednik razreda, sad županijskog ogranka neke stranke, da u zadnji čas umjesto natjecanja u međunarodnom pravu, ja se predomislim i okrenem sa strojnicom u šikaru. Jer meni nije dovoljno niti sad, moći dohvatiti vode, mene obuzme ono što ruski čovjek, sa simpatijom i zgražanjem, a kroz šalu kaže сумасшедший, ne baš lud nego “mogao bi i mudrije i rezerviranije”. A mi smo oboje, podjednako, takvi. Samo smo ojačali kroz, svak svoje godine, i dvostruko je više nego duplo, dva i dva jesu…pa i do sedam, evo, odmah kažem sedam. A jest sedam, nije manje. I da nas netko čuje kad tiho govorimo, taj bi pobjegao. Rekao bi, pa oni to što govore među ljudima, oni to uistinu i vjeruju, baš vjeruju. Mi nikad ne pregovaramo što ćemo večerati, ili kuda vozim petkom, tu svira Schumman, a ne manje. A ipak se i snađemo.

Dobro vam jutro, noćni šetači, nije vaš svijet pao. Smije se vjerovati u bolje, ne sprži to isti čas munja s neba, nekad i oklijeva. Nekad i odustane. A puno je ljepše, koliko god skupo bilo.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara