Kolumne

Dobro jutro 27.5.2019.

Postoji čitav spektar učenja i uvjerenja da prikazivati svoj optimizam generira još optimizma a i dobre ishode koji su s tim posredna posljedica. Postoji i rašireno uvjerenje da je upravo obratno i da prikazivati svoj optimizam “navlači” srdžbu i zavist, time i zlu sreću, konačno da smo optimizmom previše sigurni u sebe i da baš to taj sustav uspjeh/neuspjeh kažnjava. Zvali ono što odlučuje božanskim, svemirom ili bilo kako a činjenica je da ova oba uvjerenja paralelno žive kao što svaka mudrost, poslovica ili slično imaju svoju obratnu istinu pa je li netko štedljiv li škrt, hrabar ili lakomislen, kako god okreneš a netko će već moći reći to- pa naravno, prošli ispit ili ne. Nema, dakle, recepta za uspjeh kako nema niti apsolutnog recepta za rižoto sa gljivama. U čemu je, dakle, stvar?

Stvar je u tome da ove obrasce razumijevanja sebe u srazu sa životom imamo duboko u sebi, da je (recimo) idealna brzina ulaska u neki zavoj na cestovnoj utrci recimo 110km/h po tim i tim vremenskim uvjetima i da tko u pedeset tih zavoja prođe, svaki, nekom idealnom xy brzinom je odvezao utrku koja mu daje najbolji rezultat. Potom će, kao peti na nekom finskom Grand prix, netko reći “on je među prvih pet!” a drugi ” on nije uspio biti među prvih četiri”. Tih idealnih 110 u zavoju postići će posada i dati najbolje i ako joj treba hrabrosti da nagaze i ne prođu s 80 i ako im treba opreza da ne prođu s 130 i ne potroše previše gume i ne riskraju previše. Ovih prvih je daleko više. Tako ispada da je najbolje imati istodobno i srčanost i mudrost a najviše da je dobro imati stav koji nam pruža najveći osjećaj zadovoljstva jer je on zapravo uspjeh. Mi, zapravo, ne postižemo nego osjećaj zadovoljstva a njegova tajna je sasvim subjektivna, naša i nama bliskih, dobar lokalni urar može biti sretan ili ne a tako i veći ili manji od njega. Dati sve od sebe, gorjeti a da ne izgorimo i gorjeti a da se jesmo razgorjeli, to je čitav uspjeh. Što ćemo pritom vikati je do našeg temperamenta.

Ali biti sretan nikako nije greška, to je cilj a ne provokacija biti nesretan nije greška koju će netko uspješno kazniti pa je mudro biti kiseo i glup. Budite sretni, postignite to svom imaginacijom, snagom, oprezom, marljivošću i nadasve budite sretni što i ako to možete biti. Tko trči svoj jutarnji trening po kiši i po suncu jednako a još se i smije i hrabri, taj je pobjednik. Zagrljaj je sreća i uspjeh pa bili šesti ili prvi ili drugi, stav je sve a njega se ne može podvaliti. I unutarnji strah nije recept za bolje nikako, ako ga i imate a vi znajte jedno- ili ćete jutrom ustati i biti ili nećete nego ćete ustati i grintati. Biti je uvijek bolje. I po kiši i po suncu osnovno je biti, dati sve od sebe i reći- idem pa što bude.

Dobro vam jutro, idemo pa što bude. Voliti sebe i svoje, svoje izazove vidjeti kao priliku, to je sva sreća i nju nam nitko ne može umanjiti. Kome bi to smetalo taj i ne kopa zapreku vama nego sebi. Rasprostrite se ravnicom, isprsite se i naprijed.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara