Kolumne

DOBRO JUTRO 27. 3. 2020.

Stvarnost je uvijek i pomalo bajkovita a jednim dijelom i nije. Eto tako uglavnom vidimo stvarnost prošarano a tu zaboravljamo da je to do nas, mi bajkovitim vidimo ono što nam je ugodno a ono što nije je sve ostalo. Tako nam klasično  bude subota bajkovita a od nedjelje poslije ručka ne, nije to tako, istodobno je oboje  i neodvojivo. Evo sad, ova skučenost zbog epidemije nije nama draga i sasvim i brine. I sve to zajedno nosi neki ” Doktor Zhivago” touch i vrlo je… pa, jedan od nas dinsta luk a drugi navlači masku i odlazi po konzervu graha i bocu makedonskog vranca i to je vrlo bajkovito, ako i zatrese ili bi nestalo struje to je i dvostruko bajkovito. To obični dani ne pružaju, ili da pred djecom prešutite neku dobru vijest i spremite ju u korice svog srca da ju pokažete hladnokrvno kad zatreba neka dobra vijest i da osjete da “držite stvar u rukama”, kad posumnjaju da su zaštićena.Ja… ja zadnjih dana gledam koliko ljudi često i tvrdoglavo sebi to bajkovito ne dopuste, koliko prilika za bajkovito odgrizu svojom opsesivnom uskošću  a ne bi ih puno koštalo. Mogli bi, baš jer je teško, zavarati svoju naoštrenu  a tupu sliku svijeta i biti malo lik iz francuskih šansona a ne mogu, ne znaju. I bude mi žao toga.
Dobro vam jutro, ajde probajte danas i ovih dana, brzo još dok nevolja ne popusti, pružiti sebi i drugima malo te Polonesa Heroica op 53, bajkovitosti, neće vam onaj isprebijano skučeni dio vas stići isti dan zamjeriti, pokušajte.I gle, sviće, treći dan gledaj na istok… kako je Gandalf rekao Theodenu kod Helms deep.  Ali bitno, mora i drugima to bajkovito biti drago, kao na svadbi kad ih pogodi pjesma.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara