photo Frankgallery
Na tom putu mi smo slijepi putnik u teretnom vlaku što vuče ugljen u doba prve svjetske krize krajem dvadesetih. On iskače u potrazi za sobom kakvog želi, on će uskoro montirati nosače motora na Ford T u Detroitu po cijele dane, usred ničega razapinjati špagu i kopati temelje svog kvadrata u tlocrtnom mozaiku nekog budućeg naselja, pratiti baseball i piti Bud. Ta volja za sobom koji na trijemu otjelovljenja svoga ja gleda zalazak sunca, ljuljati se na stolici i u primirju mogućeg i željenog biti najbolje, nikad sasvim miran ali sretan, ona gori u svakom od nas na čitavoj trasi naše vremenske crte jer…pa gledajte pažljivije svoje profile na društvenim mrežama i vidjet ćete što svjedočite i dokazujete. Škripe tu kotači dizelskih lokomotiva vremena i okidaju se fotografije koje nas hrane i vesele kako je ovaj pucao na ptice i zečeve da bi on i neka Rosy mogli nedjeljom ručati bolje i uz kukuruzne destilate zasvirati, da je tada bilo Facebooka on bi ih postavio, te fotografije, i prvi kraj svog prvog Forda T, jednom će netko te isječke vremenskog vodotoka razgledavati i reći- gledaj, tu je on baš dobro. A taj će već davno odkašljati svoje ali svakom će biti njegov osmjeh drag i glazba koju je donio sa sobom iz vremena dok je njegova pošta još stizala u Nashville, Tennessee. Živite i ostvarujte, hodate i padajte i opet hodajte. Neka vas ne muči što nisu vaši životi bitni za Britansku enciklopediju, oni su vaši i tešite ih svojim malim sjekirama onako kako najbolje znate ali nemojte u tome oklijevati, nemojte se udebljati i ostariti pa surfati webom a da se niste primakli taj dan željenim sobom niti jedan korak, evo sviće upravo.
Dobro vam jutro hrabri ljudi, pišite i čitajte, šaljite pisma i molbe, žalbe i start up projekte, literarne radove, konačno i pohvale Odjeku pišite jer vidite da vas on jutrom uvijek potiče kako je ovoga gore možda neki čvrsti Poljak svako jutro udario dlanom po leđima i ohrabrio.
Dodaj komentar