Kolumne

Dobro jutro 27. 2. 2020.

sdr

Nešto jutros i važno i istinito. Evo, zamislite da je ovo jezero, to je jezero gdje gotovo svaki dan prošećem, da je to vaš život. Ne ukupan, nego vaš sadašnji život od danas i budući. I da na njemu postoje putevi i kopnom i čamcem koji vas gotovo nose, jer oni su vaša prava priroda neposvađana sa sobom samim gdje ste i jaki i slobodni i ispunjeni. A to je moguće i te kako. I ima mjesta za to. Dovoljno je jednom reći da ne želite da vas virovi lome i vi njih i da im se dokazujete kako ćete ih vi učiniti nečim tečnim i skladnim, da ne želite tako živjeti jer je beskorisno. I da želite svoj sadržajni mir u kojem će svijet imati nešto od vas i obratno jer najbolje od sebe imat ćete i vi i svijet ako budete ono što ste najbolje i u čemu ćete se znojiti i više nego do sad ali taj znoj neće biti kiseo. Jer ono što vas čini takvim da vam je znoj kiseo niste vi. Osnovno zašto ljudi griješe sa bolesti je što misle da bolest moraju pobijediti, od bolesti trebaju odustati. To je sasvim drugo. Osjećaj da se želi  biti lažni Bog i da se to sastoji u tome što će kršiti struje a ne ploviti najveći je neprijatelj toga. Evo, zamislite da znate reći samo jedno – ne želim ovo, čini me lošim i bolesnim. Koliko bi samo bilo bolje svima. Jer.. Jer eto, malo razmislite. Puno toga činite dobro i s ljubavlju i od toga i tako znate živjeti i biti dobro. I osim toga imate loše poslove, loše odnose, loše misije i one vas čine lošim i vi tako širite i prenosite dalje a da se iz toga ne date van samo da bi se dokazali nekim tko će mijenjati ljude i svijet na način na koji je to nemoguće. Ali vas je u tom dijelu sram i krivi ste jer bi rekli – ovo ovakvo ne može biti bolje, pa ja se tu dokazujem a ništa od toga jer nije zdrava ova stvarnost. A nije zdrava ali vas je impresionirala vaša uloga heroja a heroj mora biti i žrtva da bi bio potvrđen herojem. Ali vi ne možete uvjeriti druge da budu drukčiji a baš vas to privlači učiniti, nećete. Četiri petine činite s ljubavlju i lako, kad bi bili iskreni shvatili bi da od toga živite i da vas to obnavlja i veseli. Jedna petina je što ne volite, ne znate, ne znate niti zašto to činite ali ipak to činite i to vas glođe a daje vam nikad ispunjen i lažan osjećaj veličine. I to vam pojede svu ovu drugu vitalnost i mir i jede vas i troši. Zamislite da možete samo reći ” pa ja to neću jer je besmisleno”. Jer mi izmiče pa se primiče ta lažna slika mene i ja sam time opčinjen a zapravo je nerješiva jer je nemoguća. I odustajem od toga. Dovoljno je da trčite ne morate zato biti loše i veliki u svojim očima. Ako to možete onda ste trkač. 
Dobro vam jutro, čamci svog vlastitog jezera. Budite dobro, samo smo takvi korisni. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara