Kolumne

DOBRO JUTRO 27.10.2021.

dig

A nekad tražimo u sebi jutarnje iskre i granja za potpalu, ne izlazi nam se iz noći, pa kad skupimo…. i uvijek skupim. Ali drukčije nego u doba srednjoškolskih cross utrka i vježbi iz organske kemije, sve je sad tvrđe i ozbiljnije, uzalud osmojezgrenih procesora, i autoklima, danas je, i s manje moranja… više moranja. Još ja čekam te benefite pripadnosti svijetu odraslih, još od goluždravih dana ih čekam, pa mi se učini da ih nema. I tek kad se u meni dan razgori, kad se razljuti zapravo, onda ih povjerujem. Jer moram, pa se to umisli u neki prometejski ja, koji trči među čunjevima da održi neku kotu svoje sadašnjosti, pa ako uspije, onda i da se pomakne prema naprijed, i da se drugi jutro probudi opet isto. I takve su te nagle, jutarnje, metamorfoze. Čini mi se, sve više, da te infuzije miješa i pušta u mene neki sloj mene koji sasvim i ne poznam. Pa brine, nekad i zaglavi, ali opet brine, a ovaj “baš ja” da je samo klepetavi, dvotaktni go-kard, što ima samo volan i kotače, i malu sjedalicu.

Dobro vam jutro, idemo vidjeti što će danas biti.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara