Kolumne

Dobro jutro 26.3.2019.

Kako god okrenuli mi sa svojim prilikama i iskušenjima, okolnostima i mogućnostima postupamo i prolazimo onako kakvi u tom periodu jesmo. Jednako tako nama nije sasvim jasno zašto smo takvi i koliko duboko jesmo, pa se mijenjamo ali uvijek u okvirima onog što možemo biti a da je svatko kovač svoje sreće jest točno ali kakav je kovač i zašto je takav to je u ovome presudno. Jasno nam je da pomaže dakle ako smo dobri kovači svoje sreće samo nije jasno kako se to postaje i tu je krug zatvoren, dakle kakvi jesmo i kako se od plačljivog ili depresivnog kovača postaje nasmijan, odgovoran i vješt kovač…pa sviješću i samopromatranjem jedino a u tome si možemo međusobno pomagati vrlo ograničeno. Čini se i da nosimo naslijeđene i prvim iskustvima pošumljene zadanosti koje nisu od kartona nego bar tako čvrste mantinele kako su na ovoj fotografiji.

Ali sigurno je da nećemo pogriješiti ako razmišljamo, ako osjećamo, ako se bodrimo međusobno a da u tome ne stradamo nego jačamo i stvaramo sunčaniju sliku svijeta, svijet to smo mi i ono što vidimo, ljubimo ili s čime se ukupno bavimo. Sigurno je i da je “kakvog sebe zapravo želim” ono pitanje koje, ako se iskreno i sustavno time bavimo, koje je naš najbolji alat za činiti se kovačem te sreće s kojim ćemo biti duboko ostvareni.

A mi se razbudimo, ljubimo, razgrćimo dvojbe a zaplićimo se u zagrljaju, nikako obratno. Dobro nam jutro svima, ustajte stratezi i taktičari, kovači i alatničari svojih puteva i staza, galebovi i gnjurci, evo već sviće, karte se dijele za prva otvaranja. I čitajte Odjek, vidite da vas on i hrabri i hladi, i grije i potiče.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara