Kolumne

DOBRO JUTRO 26.2.2021.

U zelenoj radiološkoj pregači punjenoj olovom, somnabuličan i teških nogu, gura po terasi nebeskog svoga Mjesec ogromnu leću. On ima gumene rukavice, široko lice i rijetke crvenkaste brkove, upire rentgenske zrake po šumama pa budi ptice i podiže mora, na gramofonu vrti staru još zemljanu ploču dodekafoničkog Arnolda Schoenberga i znoji se. Nad jezerima što mirišu na sumpor isparenja poprimaju obrise nestalih mornara, nadlijeće i zuji taj otpisan instrument nad neboderima i tramvajskim okretištima, zuji i svijetli napuštenim rumunjskim psihijatarskim bolnicama, budi ljude, grije svoje debele kablove presvučene nagorjelom tkaninom, kad pojača oni trznu i zadime. I pred zoru on se umori, na ogradi odreže zadnji komad jegervuršta i otpije vode, stane pospremati svoju opremu u drvene sanduke i teško diše. Dobro vam jutro, evo sviće, dopiru sa tranzistora već vesele melodije jutra i čitaju po gradovima prognozu i vodostaj rijeka. Idemo u dan, idemo naprijed, idemo po svoj vikend i njegove tople zagrljaje.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara