Ma uvijek sam ja sanjao slično to društvo u kojem bi bilo dobro i pravično živjeti. Pa čak i još u onoj prvoj vojsci (kao i kasnije kao student), kad sam bio neki poluschillerovski probisvjet naglog temperamenta i lakoatletski entuzijast, kad bi zalazili u za nas zabranjeni valjevski dio grada “preko Kolubare”, ja sam nagonski najviše polemizirao po tim bitrijama i krčmama sa lokalnim simpatizerima proturežimskih strujanja najviše građanskog profila..sjećam se jedne dobre polemike o Karamazovima u režiji Ljubiše Ristića iz ranih 80-ih, koja je bila na temu kalvarije pristaša IB u doba Rezolucije 1948. Ljudi su od knjige uvijek usamljeni, oni tek koji nisu sasvim voljeli vlast lako su i rado ulazili u raspravu sa mnom uvijek tako da bih ja tada počeo glasno i sa zagrebačkim akcentom komentirati društvena pitanja pa ih prepoznavao i lovio u razgovor kao da sam već u toj dobi špicl a ne ili ne samo rebel…ali vidjelo se i tada da sam neki fakin i slobodnjak istodobno. Tako i čitav život, pa i danas , tu i toliko kasnije i u Zagrebu u kojem sam se rodio i sigurno ću i biti sahranjen (ne kremiran jer snažno ne želim tako..kremacija je nagon duha za negacijom materije, meni je Ivan Goran bliži) i koji volim bezumno jer je spoj kaiserlich und königlich provincije i socijalističke spavaone, a ipak obogaćen samosvijesti titule metropole operetnog hrvatstva, pa je istodobno dovoljno ali ne previše fin, dovoljno topao i dovoljno suzdržan za mene i moj kinderbet i sidrište i ishodište i sklonište…ja opet i još rado ulazim u polemike i opet s istih pozicija kao i tada virtulano i fizički, kako me zapadne. Neki te pozicije vide lijevim, kao i ja, neki i anarhističnim, žena pak mog života ih vidi na tragu njemačkog CDU, uljuđeno građanskim.
Fali mi Pod gričkim topom, fali mi ona atmosfera iz kasnih 80-ih kad smo vraćali Bana na Trg, lagano se neki već …opremali za što nas čeka i vagali Budišu, Vujića i Savku, ali i bitno desnije od toga….ali mi neki i danas sjednemo pa bistrimo i planiramo i nismo još odustali, možda smo i aktivniji nego ikada.
Dobro vam jutro svima, danas sam malo i sebično lamentirao o sasvim svom..malo i zato jer je kod nas neradni dan pa mogu ne biti i danas bubnjar i barjaktar koji oštri, tapše i sokoli za svakodnevne zadaće i pritiske.
Dodaj komentar