Kad ga opkoli i podigne val, mačevalac opisan na kaligrafiji što ju nosim u naprtnjači pliva nevješto poput šteneta, u njemu se ništa ne pomakne. On gleda da ga ne proguta niti razbije ali čini to kako zna, i čeka osjetiti pod makar jednom nogom tlo, tada njegove prednosti vrijede protiv stotinu, na žalu, na stijeni i više, između dvije stijene on je nepobjediv. Gdje god bio, svijeća na stolu svijetli mirno poput lista zlatne krljušti.
U tišini jutra pita me nešto- je li to baš tako, može li biti takav mačevalac opisan na kaligrafiji što ju nosim u naprtnjači? Možda i ne sasvim tako, ali ja želim da je takav. Ta želja u meni svijetli poput svijeće mirne poput lista zlatne krljušti.
Jer jedino što čovjek ima je dati sve od sebe i s time biti čist i miran, pa gorjeti ili tonuti, više niti možemo biti niti nam treba. Voljeti i živjeti hrabro i na nogama. Sve drugo je uzalud.
A vama dobro jutro u ovaj ponedjeljak, svakom njegov a svima baš ovakav.
Dodaj komentar