Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 26.10.2021.

U to vrijeme, kad sam se imao potrebu pobuniti protiv autoriteta, protiv onoga što sam smatrao da vlada svijetom, to nešto… za mene svijetom vladajuće, bio je svijet gimnazijskog i sveučilišnog znanja, struka i profesura, instituta Srce na Cvjetnom i gradskih fakulteta, kariranih košulja i hubertusa, i svo ono “tako treba”, bilo je prirodnoznanstveno, skromno i strogo, radišno i pomalo socrealistično, za što sam znao. A ja sam navijao za tajna znanja i osobenjaštvo, vrane i gavrane, ezoteriju, i svoju sliku nekog neurednog i dvojbenog underground bunta estetike temeljene na tradiciji europskog romantizma, na Tom Waitzu, na vjeri u ukupnu životnu prečicu kojom puše vjetar, pa lomi granje i kotrlja kestene, a ja njom hodam zažarenih očiju i spreman na sve, divalj i neispavan.

To se danas čini tako naivno, čak nevino, taj buntovni ja bi danas izgledao toliko nemoćan, uzaludan i štreberski, nadasve toliko europski. U tri sraza sa “balkanskim svijetom”, jedan u prvoj vojsci, drugi u “drugoj”, i treći kad je Zagreb sam skliznuo na istok, moje se buntovništvo pokazalo tako naivno, bespoštedno i bespotrebno čvrsto, i dosljedno, jer ja sam nosio byronovski ideal nesnalaženja, a istok baš obratno. I taj balkanski gen i ja smo se duboko nerazumjeli. On je gledao ovladati main streamom sa što manje napora, a ja sam htio biti svemu mimo i usprkos, i u nekoj isforsiranoj groznici mu pokazati da je Ljermontov živ, da nema šale, i… on je u toj utakmici pobjeđivao na bodove, a ja čekao priliku za nokaut. Pa i Odjek je posljedica toga, ja nisam htio pisati za neki Polet ili slično, bio sam i protiv Jugoslavije, i protiv HDZ, ja sam htio pobjedu neke punkerske istine koja nikad i nije mogla zasjesti. Čak mislim, koliko god mi je to mrsko, da taj uobtaženi, asfaltni autizam, donekle i sad bolujem. Kako god okreneš, moj dugi pubertet je gledao naći pod kapom nebeskom mjesto gdje je što hladnije, a ne obratno. Jer da je tako ljepše. I…

Dobro vam jutro, nema se tu što reći, možda se sve može nadoknaditi, ali danas shvaćam da je ta moja izvorna razmaženost tek rasipanje.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara