Kolumne

Dobro jutro, 26. 1. 2020.

dav

Postoji jedna vrst radosti koju bi vam jutros volio opisati iako ću to teško uspjeti. Jednostavno.. ne znam od kuda dolazi a i još uvijek ne znam kako se s njom nositi, ali ima vještih zidara i pekara a ima i ljudi vještih s riječima, bolji od mene misle da sam ja takav pa se mogu o ovom zapitati pred vama i na glas. Možda vam se tekst svidi, možda vam bude blisko što u njemu opišem  a možda mi pomognete to što opišem razumjeti. Događala se ta radost, ponekad, od samog početka linije mog sjećanja. Bilo je životnih perioda kad je nije bilo i bilo je onih kad je takve radosti bilo više. Ali kakve, evo kakve. Tihe i pucketave, sasvim bezrazložne i nagle, preplavljujuće, i nije to radost nego raspoloženje. Ali sasvim razigran jedan osjećaj sigurnosti i tišine koji kaže – sve je ok, magarče, na izletu si u svijetu živih a i gledaj kako je dobro. Ali ona bi se pojavljivala baš pod pritiskom ili u nekoj mučnoj epizodi, kao da je netko umetnuo neku infuziju u mene da nitko ne vidi pa ni ja i da je potekla puna elektrolita gusta  tekućina boje mokre trave i njenih sunčanih odsjaja. Ona stvori nešto između prepuštenosti, opuštenosti, nestrpljenja i sigurnosti u sebe, daje osjećaj ” pa i nisi ti nešto ali briga te, možeš se pobiti s bilo čim”. Dodajem dvoje, na kraju. Ako dolazi iznutra onda to iznutra ja uopće ne poznam i nisam to baš ja pa se može reći i da dolazi izvana jer svakako dolazi iz daleka. I drugo, ne znam je prizvati niti zaustaviti. Sve ovo ne znači da se ne umaram od ljudi, da mi ih nije previše i da se ne sklupčam nikad od toga da mi je previše, znači samo da me pohodi. I to baš kad mi je previše ili rano jutrom kad mislim da će mi uskoro biti možda previše. Kao da prije zore u najdubljoj tmini pod prozorom zacvrkuće ptica. Eto. Možda sam uspio u iskazu, kao svjedok sigurno jesam.
Dobro vam jutro, budite danas blistavi i njišući kao kugle za bor. Jer sutra, sutra ćemo nabaciti na leđa plašt i izjuriti u tjedan kao rikošeti vihora od trideset i pet čvorova. Kao Tasmanijska čudovišta iz crtanog filma.. ako se tko sjeća. Dobro vam jutro. I ostavite prozor otvoren. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara


Fatal error: Uncaught wfWAFStorageFileException: Unable to save temporary file for atomic writing. in /home/pristu42/odjek.press/wp-content/plugins/wordfence/vendor/wordfence/wf-waf/src/lib/storage/file.php:30 Stack trace: #0 /home/pristu42/odjek.press/wp-content/plugins/wordfence/vendor/wordfence/wf-waf/src/lib/storage/file.php(650): wfWAFStorageFile::atomicFilePutContents('/home/pristu42/...', '<?php exit('Acc...') #1 [internal function]: wfWAFStorageFile->saveConfig('synced') #2 {main} thrown in /home/pristu42/odjek.press/wp-content/plugins/wordfence/vendor/wordfence/wf-waf/src/lib/storage/file.php on line 30