Subotnje rano sunce čini biti grgeč što je vidio u šljunku zlatan prsten, baš u sredini struje gdje je najteže stati. On zaranja ne bi li ga dohvatio bodljom na leđima, baca ga i okreće nevješto, tako mi tražimo svoj životni bljesak davno opisan runskim pismom još kad su prva plemena stizala na Dunav iz daljine i tmine.
Ustajte u dan, sunce već žari, ovo je vaš dan i zaronite mimo vrtloga i ponora svojih pitanja i sumnji po svoj prsten zlatan, rijeka nas nosi a mi je krotimo i ne stajemo jednako, zapleteni i glatki poput ljubavnika.
Dobro vam jutro, vi svjetlucanja ugljena s ljudskim licima, čvorovi svjetla i potoci, vi glasovi i obrisi što ih vjetar razgoni zorom i opet u suton sudara, vi sudionici tihih svojih potjera.
Dodaj komentar