Zapad je duh inteligentan i tjeskoban, pogrešan, epileptičan i hrabar. Skučen i načitan, introvertiran, sluđen i nadasve aktivan… to je duh koji srlja, guta, sumnja i mijenja. Voljeli ga ili ne, a oboje je od toga plitko i pogrešno, njegov je utjecaj i u svim krajevima gdje se čita Odjek onaj aktivni dio cjeline i pokretač zbivanja. Pa i u ovom prostoru koji prikazuje fotografija, desno je nekadašnja tvornica duhana koja je danas i već dugo Rektorat i Pravni fakultet i naprijed se vidi crkva reda Milosrdnica Sv. Vinka Paulskoga a lijevo Prilaz i Leksikografski zavod Frica Krleže, iza kamere sam ja sa svim svojim životnim bljeskovima i motivacijskim halucinacijama, unutar stotinu metara u krug ili dvjesto najviše odvila se dobra trećina mojih sumnji i oduševljenja što ne bi stali u pedalj debelu zbirku tekstova kakav je ovaj. Ne primijetivši postao sam svjedokom i atomom zbivanja koja su, kao i ja, ostala većinom neshvaćena ili shvaćena crno-bijelim i sakato jednostrano, a nemam niti ja mira i prostora da ih opišem i objasnim, čak mislim da nemam ni kome.
Sve je ovo posljedica i našeg i mog društvenog i naraštajnog DNK koji me u nekoj brzini obilježio, potapšao i takvog opisanog pustio niz rijeku zbivanja koja sam istodobno i trijezno držao većim od sebe i snažnijim a gledao ta zbivanja s onim iz nužde prezirom. Onim s kojim gledamo ono što ne znamo nadigrati, predati se nećemo a gotovo da smo s tim nečim srasli. Moja je točka gledanja upravo takva i danas kakva je bila u vrijeme kad je još radila kavana Corso i parkiralo se i vozilo Trgom.
Evo i ponedjeljka, stiže on redovito a prerano kao obračun struje i čeka od dva ili tri najkasnije da svane. Niti sam ojačao dovoljno a niti sam sazrio toliko da i ne trebam ojačati, glava mi je puna dnevnih planova i u simboličkom smislu puna bubotaka, ništa se nije bitno promijenilo od vremena kad sam čitao Crna Indija Julesa Vernea tu desno kraj Zdenca života a noge mi nisu dopirale do zemlje. I jeo “zimski sladoled” od zašećerene čokolade.
Dobro vam jutro, mili puče s kojima se guram na vremenskoj crti povijesne čeljusti demona zapada pune granuloma i ekstrakcija, plombi, mostova, karijesa i svake protetike. Ove naše ukupne i vječne vizionarske truleži što plane sto puta iznova i bruji, posrće i opet pokušava.
Dodaj komentar