Kolumne Osvrti

DOBRO JUTRO 25.6.2021.

Godišnja doba, vodostaje, metereološka upozorenja, solsticije, temperature, nikad nisam pratio, priznavao, nije me to uopće zanimalo. Sve je to htjelo ukoričiti i opomenuti, potkošulje nisam nikad nosio, bila mi je i ostala glupa i naporna čitava ta potreba da se trenutak pretvori u servisnu informaciju, pa bude pametan, poslušan i oprezan. Pa da me se razbudi, i, pod sjekirom mojih pravih kreševa i razapeća, obavijesti da trebam i piti puno vode…a ja i tako nisam vodio računa o trostruko važnijim pitanjima i stvarima. Jedno vrijeme sam često, poslom, išao u Italiju, a neki moji poznanici su me tražili da napravim na automobilu neki benigan servis, bili su to ljudi od betona i šargije, ali nevjerojatno oprezni i sitničavi oko toga, uopće im nije bilo jasno da je njima svaki hazard crvena krpa, a meni tek inspirans, i da se ja, zapravo, hrabrim i potičem, time da se ne obazirem.

Jer, moj je startni okvir bio puno knjiga, kućni haljetak, i osjećaj da je svijet oštra šoderica kraj kakvog gradilišta, u kojoj se lako mogu utopiti, u koju ću morati naglo skočiti. i da ću u tome biti bez zaštite i saveznika, a da će tamo plivati ljudi koji imaju po deset tetaka u Njemačkoj, ljudi tvrđi i sebičniji, punih garaža bušilica, i naviknutiji tražiti za sebe, konačno naviknuti zaklati svinju, a što ja nikad nisam vidio niti htio vidjeti. I da je meni jedini saveznik u tim približavajućim devedesetim i koju godinu prije, biti netko za koga će ti od betona i šargije govoriti “on je lud”. Kao oni komesari po partizanskim filmovima, lišeni seljačke mudrosti, što ih pošalju iz grada, pa ih ovi koji ga dočekaju prvo gledaju s visoka, i pitaju se zašto si ti, uopće došao na Kordun. Kasnije shvate da je taj, zapravo, lud. Pa to prođe nekako.
A nisam bio komesar nikada ničega, niti partijac ničega, možda sam komesar europskog romantizma bio, ali mimo strukture. Valjda sam jedini koji bi, radeći preko Student servisa, nosio po dvije vreće cementa , a ne jednu, a za istu satnicu….da pokažem da mogu. I mogao sam, ali ulogu toga nije nitko razumio. I to je sve..i sad negdje ostalo.

Dobro vam jutro, evo i petka, pun je prilika i za nas, i protiv nas. Pa netko će se s time nositi ovako, netko onako, kako ga je život krojio. Meni je sve to sasvim razumljivo i dobro, i da nas je različito krojio. I ukupno. Svejedno koliko će biti …vruće, pobogu.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara