Kolumne

DOBRO JUTRO 25.5.2021.

Ponekad moram ustati ranije, i prije pet, kao danas. Ići pred nekoga na vlak, ili voziti u Brod, svašta može biti. Ali nikad ne bih pisao Dobro jutro večer prije, pa ujutro samo objavio. Ovo je ipak moj jutarnji trenutak, mojih par prvih pritisaka na tipke dok svijet spava, neka školska recitacija sasvim mojih riječi, pred priredbu koju će i tako drugi krojiti. Eto, i aula je vaša, i škole, i ulice, i pravila, i novac koji ću negdje uzeti pa odmah dati za kifle i benzin, i kako će sve danas ispasti je vaše, ali ovih minutu ili dvije kako ću udahnuti, pa pomicati prste, to je samo moje. To ne mogu potrošiti večer prije, to se u marami čuva.

Ta šalica kave, dvije cigarete, i malo Chopina u kojeg se guraju reklame vanjskog svijeta, par prvih zvukova vrana što dopru kroz prozor, i ovih par riječi, to je ovo malo mene ..prije nego nahrupi dan, baražna vatra njegovog zveketa, brojeva, i drugog mjerljivog svijeta. Zato ja nemam osjećaj da imam na ovo pravo, imam osjećaj da sam ovo ukrao. Dok straže kerubina i demona, tobož pravog života, ili spavaju, ili dok se još nisu snašle. Pa ćemo se poslije već razračunavati, svijet i ja do večeri, ovo je drugo, to mu ne dam. Kao kad Marijani stavim prste u kosu, tih minutu ili deset nema cijene, to je od neslobode života oteto, i vrijedi od sunca više.

Dobro vam jutro, ne dajte nikad to malo ljepote koja ste sami vi. To je par trenutaka samo, a i nismo mi ništa drugo. Par riječi, poljubac, i to je sve.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara