Kolumne

DOBRO JUTRO 25.3.2021.

Od najmanjih buba što se počnu micati u rano proljeće, sve do lobista koji prekrajaju putanje plinovoda i dalekovoda, svi smo podstanari ove rocher kuglice koja je opet, za druge planete, tek točka na nebu. Izvažu nas kad zapištimo kao pileći file, ocijene veselo i licemjerno na koga smo povukli oči, uši i crte lica, upišu nas u …prvo matične knjige pa vojne i porezne evidencije, na kraju te vremenske crte upišu u nekoj bolnici “srce je prestalo kucati tad i tad”, izračunaju koliko smo preskočili platiti računa i kredita a koliko pokupovali livada, pa gledaju kome to u paketu dalje uvaliti pa da dalje plaća i kosi. I još, dok smo tu, naši su softveri toliko predvidivi, hakirani, konačno i ovise o bateriji kojoj rad produžavamo skleklovima, shakeovima od kupusa i brokule, ali i dalje je skoro sve izvan naše, neke, upravljačke svijesti koju toliko slavimo i hrabrimo.

A naša svijest je mala, ona je tek osvijetljena soba noćnog čuvara u zgradi neke ludnice smještene u zgradi iz austrijskog ili socijalističkog poglavlja povijesti. Ali mi pišemo knjige i pečemo CD nosače zvuka sa uputama kako ćemo zamišljati ribe, bibe i čekove iz te sobe ..pa će se sve to dogoditi. Jednim uhom slušamo theta valove ili kitove kako se dozivaju a drugim hoće li propištati centralno grijanje ili zvoniti poštar s kakvom uplatnicom za krivo parkiranje. Ali sve je to dobro. Konačno, najviše vrijedi ono topline kad se zagrlimo kao vjeverice, pa i jesmo neka podvrsta vjeverica ili one nas ili smo bar neki rođaci, tu sve je to na istom darwinovskom stablu raslo. Sve ovo drugo služi tome.

Dobro vam jutro, mali sisavci, heroine naši dana, gaskonjski kadeti i krtice iza lažnih profila, džepni predatori, tesari, skočimiševi, i sve drugo u čemu kardiovaskularna opruga pumpa i kuca. Istrčite iz svojih rupa i razmilite se danom. A ja ću raditi večeras svoje pene rigate i točiti šibensku Plavinu, oči će se krijesiti, i to je više od svih autoputa i plinovoda i škola i cruisera. I toga se držimo, da nam se oči krijese. Sve je drugo tek deset kubika kartonskih kulisa razbacanih prigradskom cestom, i ništa drugo.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara