Sanjao sam huk vode i dvanaest dugih redova teških konjanika koji se raspoređuju poljem ispred uzvisine na kojoj je šator na četiri štapa drveta tise. I desno u šumarku stotinu strijelaca i lijevo skrivenih još stotinu veterana s konjima, lakih u sedlu i što ne bacaju sjene, probranih kao srebro. Čuo sam kako dišu i tu ih ostavio jer će tu trebati.
Evo novog tjedna, prijatelji, budite lakih misli i magnezijski sjajnog pogleda budite, čvrsti, okretni i mladi u duhu a za koljena je manje važno i zglobove. Budite misli bistrih kao zbirka crteža nizozemskog zlatara i toplih kao koža dragih ljudi kad ih se sjetimo u trku pred podne kad je zrak najgušći.
Pijte svoje kave na točkama iz kojih krećete u svoje jutrošnje putanje i kruženja, nikog se ne bojte pa ni sebe koji vam je jedini suparnik i saboter, jedini strojovođa i stajski momak. Budite dobro, jedino tako ćete biti dobri. I dobacite zavežljaj dobrih želja u vjetar, u sunce. Malen kao list među dvije ražene pogače.
Dobro vam jutro.
Dodaj komentar